Kolekcija Re{form} Zara (Vol. 1) Johna Galliana danas dolazi u prodaju i već od prvih sati izaziva upravo ono što se moglo očekivati od susreta jednog od najprepoznatljivijih dizajnera svoje generacije s jednim od najvećih high street brendova. U Londonu su se ispred Zara trgovine na Bond Streetu stvorili redovi. Istovremeno, fotografije kolekcije munjevito su počele kružiti internetom. Rasprava se ne vodi samo o cijenama ili dostupnosti, već prije svega o tome je li Galliano uspio zadržati vlastiti jezik u proizvodnom svijetu Zare.
Nakon gledanja prve kolekcije odgovor je zanimljiv: da, i to definitivno. Ovo je jedna od rijetkih suradnji poznatog dizajnera s lancem trgovina, gdje rezultat nije pojednostavljenje visoke mode. Ovdje se smjer okreće. Ovo je, pak, izuzetno hrabar i nekonvencionalan potez.
Zara kao materijal, a ne kao ograničenje
Re{form} nije klasična suradnja u kojoj dizajner osmisli nekoliko efektnih komada, a brend se pobrine za ostatak. Galliano je Zarę shvatio kao kreativni materijal. Zato je analizirao postojeće krojeve, rastavljao ih na dijelove, preokretao konstrukciju, mijenjao proporcije i funkciju pojedinih elemenata. Tek su iz tih eksperimenata nastajali novi modeli, koji su potom izrađivani od novih materijala.
To je metoda vrlo karakteristična za Galliana. Umjesto da počinje od praznog papira, on kreće od nečega što već postoji i provjerava koliko daleko može pomaknuti njegovo značenje. U tom smislu, Re{form} je više „autorski” nego što bi to sugerirala etiketa Zare.
I upravo tu leži najveća vrijednost kolekcije. Galliano ne pokušava napraviti od Zare Diora niti Margielu. On od Zare stvara Galliana.
Kolekcija Re{form} Zara (Vol. 1): Povijesni Galliano, ali bez muzejske nostalgije
Inspiraciju između ostalog čine Les Incroyables i Les Merveilleuses, ekscentrična moda Francuske nakon revolucije, koja je zapažena već u slavnoj diplomskoj kolekciji dizajnera iz 1984. godine. Prisutan je i odjek viktorijanskog Londona, punka, filma noir i njegovih vlastitih arhiva. Ovdje se vidi nastavak poznate kolekcije Galliana za Maison Margiela.
To, međutim, nisu cytati podani izravno. Galliano uzima povijesnu siluetu i pomiče je prema suvremenosti: produžuje cipele, deformira kapute, gradi prenaglašena ramena, koristi til, čipku, prozirne tkanine i teatralne pokrivala za glavu.
U konačnici, odjeća ima ono što je u modi Galliana uvijek bilo ključno: stvara lik, a ne samo stilizaciju.
Najzanimljivije stvari nastaju na granici ljepote i neobičnosti
Tri-Chic je dobar primjer ove metode. Torba inspirirana vrećom za smeće pretvara se u višenamjenski dodatak koji se može nositi na nekoliko načina. Ovo nije samo efektan koncept. Galliano ponovno uzima predmet bez prestiža i mijenja njegov kod.
Slično djeluju duge rukavice, bonnneti i šeširi stvoreni sa Stephenom Jonesom, winklepickery s apsurdno izduženim vrhovima ili kaputi s namjerno narušenim proporcijama. Njihova snaga ne proizlazi iz dekorativnosti, već iz pomicanja dobro poznatog elementa nekoliko koraka izvan njegove izvorne funkcije.
To je ono što izdvaja Re{form} od većine suradnji dizajnera s lancima brze mode. Ovdje prezime nije samo dodatak proizvodu. Prezime mijenja proizvod.
London je već odgovorio
Redovi kod Bond Street pokazuju da Re{form} nije isključivo projekt za industriju. Kolekcija je izazvala stvaran interes kupaca, a ograničena dostupnost pojedinih modela dodatno joj daje status željenog predmeta.
To je ujedno još jedan paradoks ovog projekta. Galliano dopire do masovne publike, ali to čini putem kolekcije koja u mnogim aspektima zadržava logiku kolekcionarske mode: ograničene količine, snažan autorski jezik, prepoznatljivi predmeti i cijene koje nadmašuju standardni model Zare.
Kolekcija Re{form} Zara (Vol. 1) kao treći čin Galliana
Projektant opisuje suradnju kao početak svog „trećeg čina” — nakon vlastitog brenda, Givenchyja i Diora te desetljeća u Maison Margiela. To je važno jer Re{form} ne izgleda kao usputna stanica između luksuznih modnih kuća. Izgleda kao svjesni pokušaj da se provjeri što se događa s njegovom metodom kada mu je na raspolaganju razmjer Inditexa.
Prva kolekcija sugerira da je odgovor prilično fascinantan.
U kolovozu je otkazana planirana izložba Galliana u Metropolitan Museum of Art, što je ponovno otvorilo raspravu o njegovom javnom povratku. To je važan kontekst premijere, ali ne mijenja samu činjenicu da Re{form} treba ocjenjivati i kao modni projekt — kroz konstrukciju, ideju i izvedbu.
A ovdje Galliano ostaje iznenađujuće dosljedan.
Nije napravio „Zaru u stilu Galliana”. Napravio je nešto mnogo zanimljivije: tretirao je Zaru kao materijal. I masovnu, high street modu podigao je na razinu umjetnosti. Galliano ne pojednostavljuje visoku modu za potrebe masovnog kupca, kao što to često biva u suradničkim kolekcijama poznatih dizajnera sa Zarom ili H&M-om. On masovnom kupcu postavlja ljestvicu vrlo visoko i suočava ga sa siluetama poznatim iz Haute Couture.
Zato je Re{form} vrijedno pažnje ne samo kao suradnja velikog imena s divom high street mode. To je eksperiment s granicom između dizajnerske mode i masovne proizvodnje. I, barem u prvom izdanju, eksperiment proveden s jasnim autorskim potpisom.
Sada preostaje provjeriti funkcionira li ta ruka jednako dobro izvan kampanje, u garderobi i svakodnevnoj upotrebi.
