Postoje aukcije umjetnina koje zanimaju kolekcionare. Postoje i one koje istovremeno postaju kulturni, financijski i simbolični događaj. Upravo u ovu drugu kategoriju spada prodaja privatne kolekcije. Joe Lewis, britanski milijarder, investitor i bivši vlasnik kluba Tottenham Hotspur F.C. upravo prodaje svoju impresivnu kolekciju slika. Što ovaj potez znači i kako će utjecati na tržište umjetnina kao investicije?
Sljedećeg mjeseca aukcijska kuća Sotheby’s izložit će u Londonu zbirku djela čija se vrijednost procjenjuje na oko 150 milijuna funti. To bi mogla biti najskuplja kolekcija jednog vlasnika prodana u povijesti grada. No, iza astronomskih brojki krije se nešto mnogo zanimljivije od samog luksuza.
To je priča o ukusu, riziku i svijetu u koji većina ljudi nikada ne zaviri.
Joe Lewis. Umjetnost kao jezik istinski bogatih ljudi
U svijetu ultrabogatih umjetnost odavno više nije samo dekoracija. To je oblik kapitala, utjecaja i osobne legende. Djela ne vise ondje slučajno — ona su poput manifesta karaktera.
Kolekcija Joe Lewisa izgleda upravo kao takav manifest.
Nalaze se u njoj imena koja desetljećima oblikuju povijest europske umjetnosti: Gustav Klimt, Francis Bacon, Lucian Freud, Amedeo Modigliani i Edgar Degas.
Ovo nije kolekcija stvorena za Instagram. Nema u njoj upadljive modernosti niti „trendovskih imena sezone”. Umjesto toga, prisutna je težina povijesti, emocija i imena koja su preživjela generacije.
Jedno od najvažnijih djela je portret Gertrud Loew koji je Klimt naslikao 1902. godine — slika ne samo da je prekrasna, već je i obilježena poviješću 20. stoljeća. Njezina junakinja, bečka aristokratkinja židovskog podrijetla, pobjegla je iz Austrije pred nacizmom. Sama slika godinama je kružila između kolekcija i zaklada, prije nego što se vratila nasljednicima obitelji.
Sotheby’s procjenjuje njegovu vrijednost danas na oko 30 milijuna funti.
Kolekcionari i trgovci imaju više zajedničkog nego što se čini
Joe Lewis nije rođen u svijetu galerija i privatnih muzeja. Došao je na svijet iznad londonskog puba, a bogatstvo je stekao kao valutni trgovac. Zarađivao je golem novac na kretanjima tržišta, donoseći odluke tamo gdje su se drugi bojali rizika.
I upravo se to vidi u ovoj kolekciji.
Francis Bacon sa svojim brutalno iskrenim autoportretima. Freud koji slika ljude bez uljepšavanja. Modigliani koji stvara melankolične, izdužene figure. To nisu „sigurna” djela. Povezuje ih intenzitet — emocionalni i estetski.
Na neki način, Lewisova kolekcija podsjeća na dobro izgrađeni investicijski portfelj. Nije to slučajna zbirka skupih stvari. Ima karakter. Napetost. Hrabrost.
Luksuz koji ne vrišti
Najzanimljivije u ovoj priči je ipak nešto drugo. U vremenima kada se luksuz sve češće svodi na vidljiv logotip, egzotična putovanja i automobile prikazane na društvenim mrežama, ova aukcija podsjeća na stariju definiciju bogatstva.
Tiše. Suptilnije.
Prave velike zbirke umjetnina često postoje izvan dosega kamera. Skriveni su u privatnim rezidencijama, obiteljskim zakladama ili sefovima slobodnih luka u Ženevi. Kada dospiju na tržište, svijet financija i umjetnosti gleda na to kao na trenutak otkrivanja privatnog carstva.
I upravo zato prodaja kolekcije Joe Lewisa predstavlja nešto więcej od još jedne aukcije.
To je rijedak trenutak kada možete vidjeti kakav je ukus čovjeka koji je desetljećima raspolagao milijardama — i koji je umjesto kupovanja prolaznih trendova ulagao u stvari koje će izdržati test vremena.
