Gorivo koje se nalazi u krilima – što je SAF?
U 2024. godini globalna proizvodnja SAF-a (Sustainable Aviation Fuel) jedva je premašila 1 Mt. Zvuči skromno? Da. Ali već 2026. godine to bi trebalo biti 2,4 Mt, a što je još važnije, od 2025. godine u Europskoj uniji vrijedi mandat ReFuelEU Aviation: 2% SAF-a u svakom letu. To je prvi put da zakon nalaže korištenje ovog goriva u takvom opsegu.
SAF je takozvano drop-in gorivo. Zvuči kao tehnički pojam, ali radi se o nečemu jednostavnom: miješaš ga s običnim Jet A-1 (čak i u omjeru 50:50) i ulijevaš u zrakoplov. Nema nikakvih modifikacija motora, nema nove infrastrukture na aerodromu. Jednostavno radi.
Zašto se to ubrzava upravo sada
Jer se pojavio konkretan rok i kazna. ReFuelEU Aviation zahtijeva 2% SAF od siječnja 2025., zatim 6% do 2030. i čak 70% do 2050. godine (od toga 35% e-SAF, odnosno sintetičkog goriva iz CO₂).
Klimatski učinak? SAF iz biomase ili otpada smanjuje emisije za 70-80% tijekom cijelog životnog ciklusa. E-SAF može postići više od 90%. U nastavku članka vidjet ćemo kako to tehnički izgleda i što te obveze mijenjaju na tržištu.
Kako funkcionira SAF?
SAF je “drop‑in fuel”, odnosno gorivo koje možeš uliti izravno u spremnik suvremenog zrakoplova. Ne moraš mijenjati motor, infrastrukturu zračne luke niti sustave. Ključ su standardi ASTM D7566 i D1655, koji definiraju 11 odobrenih proizvodnih putova. Tipično miješaš SAF s tradicionalnim Jet A1 u omjeru do 50% (neki putovi dopuštaju samo 10%).
Ovo su glavne putanje i što iz njih proizlazi:
| Staza | Sirovine | Blend‑limit | Smanjenje emisija |
|---|---|---|---|
| HEFA‑SPK | Biljna ulja, životinjske masti, UCO | 50% | 70-84% |
| FT‑SPK | MSW, poljoprivredni/šumski ostaci | 50% | 70-90% |
| ATJ‑SPK | Šećeri, alkoholi | 50% | 70-85% |
| SIP/HFS | Šećeri, ostaci | 10% | ~70% |
| PtL (e‑SAF) | CO₂ + H₂ iz OIE | 50% | >90% |
Neste se specijalizirao za HEFA (korišteno jestivo ulje im je glavna prednost), World Energy je pokrenuo prvu komercijalnu proizvodnju SAF-a 2016. godine (Paramount, CA), a LanzaJet ulaže u ATJ.
Parametri kvalitete i kompatibilnost
SAF mora ispunjavati iste zahtjeve kao Jet A1. Najvažniji su temperatura paljenja ≥38°C, smrzavanja ≤−47°C, energija 42,8 MJ/kg, gustoća 775-840 kg/m³ i sadržaj sumpora <0,3%. Zahvaljujući tome pilot ne primjećuje razliku, a logistika zračne luke funkcionira bez promjena.
Sljedeći odjeljak pokazat će kako regulative i tržište potiču (ili usporavaju) implementaciju ovih tehnologija u Europi.
Regulativa i tržište
Regulacije su zapravo glavni pokretač cijelog SAF tržišta, jer bi bez obaveznih kvota zrakoplovna industrija oprezno pristupala skupljem gorivu. EU i SAD stvaraju konkretne okvire koji potiču rast ponude i stvarnu potražnju.
Mandati i ciljevi: EU, UK i SAD
ReFuelEU Aviation temelj je europske regulative: od 2025. godine na zračnim lukama EU obavezno je 2% SAF u mješavini, a cilj za 2050. iznosi čak 70% (uključujući 35% e‑SAF). Zvuči ambiciozno, pogotovo jer je u 2024. udio iznosio svega 0,53%. USA ide svojim putem kroz SAF Grand Challenge: 3 milijarde galona do 2030. godine i 35 milijardi do sredine stoljeća, uz porezne poticaje u sklopu IRA na razini od 1,25-1,75 USD po galonu. Ujedinjeno Kraljevstvo kreće s 2% u 2025. i cilja na 22% do 2040. godine.
| Regija | 2025 | Cilj 2030/2040/2050 |
|---|---|---|
| EU | 2% | 6% (2030) / 70% (2050) |
| UK | 2% | 10% (2030) / 22% (2040) |
| SAD | ~1% | 3 mlrd gal (2030) / 35 mlrd gal (2050) |
Tržište
Procjene govore o globalnoj proizvodnji na razini od 1,9-2,4 Mt u 2025. godini, što odgovara vrijednosti tržišta od oko 2-3,7 milijardi USD. Do 2030. godine tržište bi trebalo narasti na 25-26 milijardi dolara. Ograničenja i dalje predstavljaju HEFA sirovine (uglavnom otpadna ulja) i tempo izgradnje postrojenja.
Zahtjev s visinske rute
Održiva zrakoplovna goriva nisu neka daleka vizija budućnosti, već stvarnost koja se upravo odvija. Istina, još uvijek zahtijevaju doradu u pogledu troškova i razmjera proizvodnje, ali tehnologija funkcionira, a pritisak za dekarbonizaciju zrakoplovstva samo raste. Više nije pitanje “da li”, već “koliko brzo”.
Vidim u tome nešto što podsjeća na početke obnovljivih izvora energije: isprva skupi i nišni, kasnije postaju standardno rješenje. SAF ide istim putem, samo s više žurbe, jer zrakoplovna industrija nema vremena za spora eksperimentiranja.
Jedno je sigurno: let avionom na gorivo dobiveno iz kuhinjskog otpada prestaje biti zanimljivost. Postaje nova normalna stvarnost na visini od deset tisuća metara.
Jacky
Premium Journalist
