Sławek Zawadzki, osnivač burze Kanga, dovodi u pitanje naše predodžbe o luksuzu. U razgovoru s nama otkriva zašto je odustao od vlastitog automobila zbog slobode putovanja i zašto vjeruje da je budućnost financija u kriptovalutama.
Gospodine predsjedniče, što Vas je potaknulo da uđete na tržište kriptovaluta i blockchaina? Kako su izgledali počeci Vaše karijere u ovoj industriji?
SławekZawadzki: Nažalost, ovdje nema ničeg romantičnog, iako bih to jako želio. Od 2009. godine vodio sam posao vezan uz izradu namjenskog softvera. To je bio moj prvi posao koji me mnogo toga naučio, ali me istovremeno i prilično iscrpio. Bilo je tu uspona i padova. Nakon nekoliko godina shvatio sam da moram promijeniti model vođenja tvrtke.
Priroda mog poslovanja bila je tipično uslužna, nisam imao vlastiti proizvod, nešto u što bih mogao ulagati i na temelju toga graditi vrijednost svoje tvrtke. Problem je bio u tome što sam, kako bih održao likvidnost u organizaciji, morao prihvaćati nove narudžbe i na njima se fokusirati, paziti na profitabilnost, odnose s programerima i odnose s klijentima. Bio sam zarobljen. Na prijelazu iz 2016. u 2017. godinu doživio sam pad i postao autsajder na IT tržištu u Trójmiescie.
Tada sam vagao što da radim, da li da se zaposlim “na puno radno vrijeme” ili da ponovno pokušam svojih snaga u biznisu. U to vrijeme susretao sam se s raznim ljudima, iz različitih industrija i društvenih krugova. Jedan od njih bio je moj sadašnji poslovni partner – Łukasz Żeligowski. Ispostavilo se da je on već neko vrijeme aktivan na tržištu kriptovaluta i to je onaj koji me zainteresirao za to područje; nakon nekoliko mjeseci predložio mi je da zajedno izgradimo burzu kriptovaluta. Tako su zapravo počeci Kange…
Czy jesteś zwolennikiem bitcoina jako przyszłości systemu finansowego? Jak widzisz współistnienie kryptowalut z tradycyjnym systemem bankowym w ciągu najbliższych 10 lat?
Kako bismo odgovorili na to pitanje, pokušajmo napraviti inventuru nekoliko važnih aspekata koji se na prvi pogled ne čine povezani, a zatim ćemo pokušati napraviti sintezu.
Prvo – do nedavno su se za kriptovalute zanimali određeni segmenti investitora. Iako nisu bili jednorodni, można je prepoznati po nekim dominantnim obilježjima, poput nepovjerenja prema bankarskom sustavu, neprijateljskog stava prema rastućoj državnoj kontroli te uvjerenja da su za financijske krize (poput one iz 2008. godine) odgovorni političari i vladajući.
Drugo – (također) do nedavno svijet velikih financija ne samo da nije bio zainteresiran za kriptovalute, već je čak dovodio u pitanje njihove temelje i opravdanost postojanja. Larry Fink, predsjednik najvećeg svjetskog investicijskog fonda Black Rock, još je 2017. godine nazivao bitcoin “indeksom za pranje novca”. Taj isti Larry Fink danas je zagovornik i apologet glavne kriptovalute. Određenu potvrdu tog fenomena možemo vidjeti i na poljskom tržištu. Od 30.12.2024. svaka država članica EU mora imati ured koji će nadzirati tržište virtualnih valuta. U Poljskoj će tu funkciju obavljati Komisja Nadzoru Finansowego, koja je otvoreno odvraćala od bilo kakvih ulaganja u kriptovalute, a istovremeno je slala signale nadziranim bankama da nije preporučljivo surađivati s kripto burzama.
Treće – od siječnja 2024. bitcoin je pozvan na Wall Street. Ulagači mogu ulagati svoj kapital u takozvane bitcoin ETF-ove. U praksi to znači da možete kupiti izloženost virtualnoj valuti, a ta izloženost je predstavljena jedinicom ETF-a. Cijena te jedinice prati cijenu bitcoina. Ali pažnja – iako je to osigurano bitcoinom, ja kao ulagač nemam pristup tom bitcoinu. Mogu samo kupiti ili prodati, ali ne mogu ga povući.
Czwarty – uvodi se sve više regulacija vezanih uz kriptovalute, od kojih je najopsežnija europska regulativa – MiCA. Ona je vrlo sveobuhvatna i po mom mišljenju čak pretjerana. Nameće kripto burzama velika opterećenja. Istovremeno, prateći propisi uz MiCA onemogućuju anonimno ulaganje u kriptovalute, što je za antisistemske korisnike, o kojima sam ranije govorio, ključno pitanje.
Dolazimo, dakle, do situacije u kojoj svijet banaka i velikih financija, koji je ranije bio neprijateljski nastawion prema kriptovalutama, počinje ih preuzimati, istovremeno isključujući one koji su se za njih ranije borili. Govoreći o budućnosti, vidim dva scenarija. Prvi: kriptovalute će nuditi banke i investicijski fondovi širokom krugu investitora koji ranije nisu bili zainteresirani za ulaganje u virtualne valute. Taj će proces pratiti sve veća regulacija. Drugi: funkcionirat će izvaninstitucionalno trgovanje kriptovalutama. Kada kažem izvaninstitucionalno, mislim na ono koje se ne provodi putem banaka. Tako je to do sada funkcioniralo. Banke će, koristeći svoj položaj, prisiliti zakonodavca na kriminalizaciju takvog trgovanja; ipak, ono će i dalje postojati.
Kako vidite budućnost kriptovaluta u kontekstu zelene tranzicije? Mogu li blockchain rješenja podržati održivi razvoj?
Naravno da da. I za to nisu potrebne nikakve regulacije, jer iza ograničenja energije potrebne za održavanje bitcoin mreže stoji nešto više od propisa i zakona… riječ je o ljudskoj pohlepi i želji za maksimiziranjem profita.
Tzv. rudari bitcoina ulažu u računala nazvana rudarske strojeve i u struju potrebnu za njihovo napajanje. Zauzvrat, kao svoju nagradu dobivaju bitcoine. Što su uređaji učinkovitiji, to će imati veći prihod, a što je struja jeftinija, to je veća dobit. Upravo su rudari pokretačka snaga ulaganja u nove tehnologije i traženja energetskih rješenja koja će ih najmanje koštati.
Vrijedi ovdje napraviti još jednu digresiju – danas podatkovni centri povezani s umjetnom inteligencijom troše ogromne količine energije, ali rasprava o štetnosti AI za okoliš uopće se ne vodi. Zanimljivo, zašto…
Kako biste definirali luksuz u svom životu i u kontekstu suvremenog poslovanja?
Na trenutak sam razmišljao o odgovoru. Priznajem, prije nisam sebi postavljao previše pitanja o tome što je za mene luksuz. Jer što je to zapravo? Odlučujem li ja sam što je za mene luksuzno, ili o tome odlučuju vanjske strukture, mišljenja drugih ljudi, moda, općeprihvaćen standard luksuza?
Nemam vlastiti automobil već dugi niz godina. Ne želim ga imati. Veliki sam entuzijast dijeljenja automobila, taksija i javnog prijevoza. Kada ujutro putujem u Varšavu (živim u Gdanjsku), slobodan sam odlučiti kako i kada ću se vratiti. Možda ću se vratiti vlakom, možda ću letjeti avionom, možda ću unajmiti automobil u glavnom gradu i ostaviti ga u Gdanjsku, a možda jednostavno ostanem u Varšavi preko noći.
Za mene je luksuz ta sloboda. Imati vlastiti auto povezujem s brigom o njemu, servisiranjem, problemima s parkiranjem, stajanjem u gužvama. Za mene je luksuz to što te stvari ne opterećuju moj um; što sam slobodan. U ovoj situaciji vodim se unutarnjim glasom koji brine o mojoj intelektualnoj i fizičkoj udobnosti; zanemarujem ovdje vanjsko mišljenje koje od mene očekuje da imam auto, i to “luksuzni”.
S druge strane, volim privlačiti pažnju. Da, znam – to je pomalo zmijski. Pa ipak! Osjećam da na taj način ispunjavam ulogu koja mi je povjerena. Dobro se osjećam kad sam dobro odjeven, kad na ruci imam dobar sat (skup, uopće ne mora biti praktičan), kad mi je brada uredno podšišana. Tada se osjećam sigurno i vjerujem (ili barem želim vjerovati) da ostavljam dobar dojam. Je li to luksuz?
Dalje – kada razmišljam o svom domu, mjestu gdje živim, gdje spavam, zaključujem da je daleko od Versaillesa. Na zidovima mi ne vise umjetnička djela, nemam kamin, ni dobar televizor (to je druga priča, prije mnogo godina izbacili smo televizor jer se pokvario i tako nam je dobro). Nekad sam se pitao zašto pridajem tako malo važnosti svom domu i čini mi se da sam uspio otkriti pravi odgovor… Ja i moja obitelj nismo kućni tipovi, svatko od nas vodi aktivan život izvan kuće, koja na kraju služi kao spavaonica. U njemu mi je dobro i udobno.
Na kraju: kada putujem, poslovno, na veće udaljenosti, volim putovati prvom klasom. Zašto? Zato što mi je to udobno, želim smanjiti umor koji me prati tijekom presjedanja, čekanja na aerodromima itd. Nekoliko puta mi se dogodilo da sam se vraćao s drugog kraja svijeta s četiri aviona. To iscrpljuje. Viša klasa leta i odgovarajući salon na aerodromu optimiziraju energetsku potrošnju tijekom putovanja.
Zaključujući svoja razmišljanja, stavljam da je za mene luksuz upravo udobnost, shvaćena prema kanonu koji sam sam definirao.
Koje biste savjete dali mladim poduzetnicima koji žele započeti posao u fintech ili kripto industriji? Koje su ključne vještine danas potrebne?
Prvo bih započeo rečenicom: “Hvala ti što si odlučio postati poduzetnikom. Zahvaljujući ljudima poput tebe naša civilizacija ima priliku napredovati.” Vjerujem da iza bogatstva naroda stoje poduzetni ljudi, a ne velike korporacije kojima država osigurava monopol ili jamči potražnju. Zatim bih, parafrazirajući Winstona Churchilla, rekao: “Prvo se pripremi na krv, znoj i suze. Daj si pravo na neuspjeh.”
A kad jednom padneš, pričekaj trenutak, otresi prašinu i pokušaj ponovno. Na kraju ćeš uspjeti!” Ako planiraš pokrenuti posao u bilo kojoj tehnološkoj industriji, moraš imati tehnološke kompetencije ili među svojim partnerima imati tehničku osobu s iskustvom.
Moja praksa pokazuje da tehnološki startupi često propadaju zbog nelojalnosti tehničkog člana tima ili njegove nekompetentnosti. Imaj na umu da posao, a posebno startup, mora biti vođen iznad tvojih i mogućnosti tvojih partnera. Ne možeš pokrenuti posao koji će iznenaditi druge i o kojem će se pričati, a na kraju postati profitabilan, ako to nije tvoja glavna aktivnost. Govorim o tome jer često srećem ljude koji rade na puno radno vrijeme i zavaravaju se da će uspjeti pokrenuti posao nakon radnog vremena. Ne! Neće uspjeti.
Kao strastveni putnik, kako uspijevate uskladiti intenzivan rad na razvoju Kanga Exchangea s vremenom za istraživanje svijeta? Pomažu li vam putovanja pronaći ravnotežu?
Turizam, razgledavanje i putovanja vrlo su važna područja u mom životu. Volim takozvane “city breakove”, volim skupljati posjete zanimljivim muzejima ili galerijama umjetnosti, obožavam razne oblike specijaliziranog turizma (od planinarenja do dugih vožnji biciklom, pa sve do geocachinga). Ipak, nemam vremena za aktivno bavljenje turizmom, zato planiram određene događaje s velikom vremenskom rezervom (na primjer, vikend izlet u planine moram isplanirati barem 60 dana unaprijed).
Ali svaki put kad uspijem otići u planine, posjetiti novi grad ili jednostavno prijeći biciklom još 100 kilometara, osjećam poseban nalet energije. U tom trenutku osjećam se motivirano, inspirirano i zadovoljno. Također sam zahvalan što mi rad u Kangi omogućuje putovanja i otkrivanje svijeta. Ipak, ono što je moj sveti običaj to je upravo kolovoško putovanje – tako sam se dogovorio s partnerima da imam za to prostor. Pripremam se za njega cijelu godinu.
Svako putovanje je drugačije – zarówno po pitanju forme, kao i područja. Proputovao sam velik dio Europe kamperom, biciklom sam obišao cijelu Poljsku, s obitelji sam uspio obići svijet u mjesec dana, a vlakom sam prešao cijelu Euroaziju u pet tjedana. Na ta putovanja pripremam se cijelu godinu: čitam, prikupljam informacije, planiram. Tijekom svakog izleta u mojoj glavi rađaju se nove ideje; i kad mi padnu na pamet, pomislim: “Ne, to nije moguće”, a nakon godinu dana ispostavi se da ipak jest bilo moguće…
Jeste li tijekom svojih putovanja imali priliku primijetiti razlike u pristupu prema kriptovalutama i blockchain tehnologiji u različitim zemljama? Koje se regije po tom pitanju posebno ističu?
Podjela na regije je problematična, između ostalog i zato što se na vrlo razvijenom tržištu kriptoimovine može aktivirati regulator koji uvodi propise koji guše ili eliminiraju tržište. Da ste mi ovo pitanje postavili prije 10 godina, rekao bih da je Poljska bila jedna od najrazvijenijih zemalja Europe u pogledu razvoja i implementacije kriptovaluta. Danas, uglavnom zbog ostrakizma regulatornog i bankarskog okruženja te nedostatka odgovarajuće političke koncentracije na podršku kripto tržištima, moramo jasno reći da smo kao Poljaci izgubili povijesnu priliku da postanemo kripto hub Europe.
Od prilike s kriptovalutama danas koriste, između ostalih, zemlje s velikim društvenim nejednakostima (npr. Indija, unatoč nepovoljnom stavu tamošnjih vlasti) ili s visokom inflacijom (npr. Argentina, gdje su građani počeli koristiti bitcoin za obračune kako bi izbjegli inflacijska opterećenja). Također vidimo zanimljiv trend u SAD-u, gdje kripto ETF-ovi prikupljaju kapital od “nekripto” investitora. Svjedočimo i natjecanju triju azijskih gradova – Dubaija, Singapura i Hong Konga – koji se bore za titulu kripto prijestolnice najvećeg kontinenta na svijetu. A u Europi? Które kraje rywalizują o miano centrum kryptowalut? Nijedna! Duh regulacije i birokracije ubija svaki poduzetnički duh. Danas su najvažniji propisi, službenici i defenzivno razmišljanje. Upravo zato još nismo stigli na Mars i još uvijek nismo pronašli cjepivo protiv raka. Ali to je već tema za neki drugi razgovor…
Sławek Zawadzki – CEO platforme Kanga, koja pruža alate za trgovinu virtualnim valutama, uključujući burzu kriptovaluta i mrežu partnerskih, fizičkih mjenjačnica. Poduzetnik, entuzijast kriptovaluta, putnik. Više od 15 godina s entuzijazmom istražuje svijet fintech-a i blockchaina. Vjeruje u Boga, tehnologiju i odnose s klijentima. Na jednostavan način objašnjava složene ideje, kako kao predavač na sveučilištima, tako i na poljskim i međunarodnim konferencijama. Nastoji povezati svijet virtualnih valuta sa svijetom tradicionalnih valuta nastupajući na financijskim događanjima, uključujući GPW i Bankarski forum. Svoja je razmišljanja iznosio i na međunarodnim pozornicama, među ostalim u Rimu, Malti, Bostonu, Berlinu i na Filipinima.
